UsII-119/24 od 17. srpnja 2024.

KLASA: 24/190
UsII-119/24 od 17. srpnja 2024.
Ponovljeni postupak pregleda i ocjene - Zakašnjeli navodi - Činjenice koje su bile ili mogle biti poznate u prethodnom žalbenom postupku - Članak 404. stavak 3. ZJN 2016
 
Suprotno navodima tužitelja, u postupku koji je prethodio donošenju Odluke o odabiru od 21. ožujka 2024., osim pribavljanja izjave o produljenju isteklog roka valjanosti ponude i jamstva, naručitelj nije u odnosu na ponudu odabranog ponuditelja utvrđivao nikakve nove činjenice niti pribavljao nove dokaze čija bi kontrola mogla biti predmet ocjene u žalbenom postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje. Stoga je tuženik, polazeći od pravne prirode i načela žalbenog postupka iz članka 399. ZJN-a te načela javne nabave iz članka 4. stavka 3. toga Zakona, prema kojem je naručitelj obvezan primjenjivati odredbe ovoga Zakona na način koji omogućava učinkovitu javnu nabavu te ekonomično i svrhovito trošenje javnih sredstava, pravilno žalbu tužitelja ocijenio neosnovanom.
S obzirom na naprijed izneseno, pravilno je utvrđeno da je tužitelj valjanost ponude odabranog ponuditelja u svim dijelovima koje osporava u novoj žalbi, imao mogućnost i trebao osporavati u prethodnim žalbenim postupcima. Prema pravnom shvaćanju ovoga Suda, izraženom i u dosadašnjoj sudskoj praksi, pravilno je stajalište tuženika prema kojem se sukladno odredbi članka 404. stavka 3. ZJN-a, kao i načelima javne nabave, ne mogu s uspjehom isticati prigovori odnosno žalbeni navodi koji su vezani za činjenična i pravna pitanja koja su bila poznata ili mogla biti poznata tužitelju u prethodnom postupku pregleda i ocjene ponuda, a koja se u ponovljenom postupku nisu mijenjala, bez obzira što te navode podnositelj žalbe eventualno po prvi puta iznosi. Pri tome tuženik valjano tumači da činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom prethodne žalbe, a koje sukladno članku 404. stavku 3. ZJN-a nije ovlašten kontrolirati, obuhvaća i činjenice koje su mogle, a propustom tužitelja (žalitelja) nisu bile istaknute ranije.
Pri tome Sud ne nalazi da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda RH, izraženo u nizu odluka, da pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno, već je podvrgnuto ograničenjima, osobito kad se radi o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih sredstava, na koje se shvaćanje pozvao i tuženik u odgovoru na tužbu.

Poveznica na Rješenje

Poveznica na Presudu