UsII-46/23 od 13. travnja 2023.
KLASA: 23/73
UsII-46/23 od 13. travnja 2023.
Urednost- Naknada za pokretanje žalbenog postupka- Neznatan iznos- Pretjerani formalizam- Izmjene i dopune ZJN 2016- Članak 420., 421. i 430. ZJN 2016
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-46/23 od 13. travnja 2023.
Urednost- Naknada za pokretanje žalbenog postupka- Neznatan iznos- Pretjerani formalizam- Izmjene i dopune ZJN 2016- Članak 420., 421. i 430. ZJN 2016
Prvenstveno valja istači da je točno, kako to i tuženik tvrdi, da je u konkretnom slučaju sukladno članku 24. stavku 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ 114/22. – dalje u tekstu: ZID ZJN), a koji je stupio na snagu 11. listopada 2022. trebalo primijeniti odredbe Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ 120/16.) koji je bio na snazi u vrijeme započinjanja postupka. Naime, ZID ZJN je stupio na snagu 11. listopada 2022., a postupak javne nabave pokrenut je 23. kolovoza 2022., dakle, prije stupanja na snagu ZID ZJN. Isto tako je točno, kako to navodi tuženik u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu, da je člankom 420. stavkom 1. točka 10. ZJN/2016. propisano da žalba obvezno sadrži dokaz o izvršenoj uplati naknade za pokretanje žalbenog postupka u propisanom iznosu, a člankom 421. stavkom 1. ZJN-a/2016 propisano je da ako žalba ne sadržava dokaz iz članka 420. stavak 1. točka 10. ZJN-a ili naknada za pokretanje žalbenog postupka nije plaćena u propisanom iznosu žalba će se odbaciti kao neuredna bez pozivanja žalitelja na dopunu ili ispravak.
Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj bio dužan uplatiti iznos od 10.000,00 kn, a tužitelj je uplatio iznos od 1.320,00 eura što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn za 1 euro iznosi 9.945,54 kn. S obzirom na navedeno tuženik je odbacio žalbu tužitelja.
Prema ocjeni ovoga Suda radi se o neznatnoj razlici od svega 45,46 kn, odnosno 7,22 eura. S obzirom da se radi o neznatnoj razlici kada bi se prihvatilo stajalište tuženika, prema ocjeni ovoga Suda, radilo bi se o pretjeranom formalizmu koji bi u konačnici doveo do onemogućavanja tužitelju pristupu sudu što bi bila povreda tužiteljevog prava na pravično suđenje.
Prema ocjeni ovoga Suda tuženik nije pravilno primijenio odredbu članka 420. stavak 1. točka 10. i članka 420. stavak 1. ZJN-a 2016 jer je odbacio tužiteljevu žalbu kao neurednu, pa je stoga osporeno rješenje ocijenjeno nezakonitim. Nije točno, kako to pogrešno smatra tuženik, da je u presudi ovoga Suda poslovni broj: UsII-220/19 bila odlučna činjenica plaćanje naknade za pokretanje žalbenog postupka u dva navrata te u konačnici plaćanje iznosa većeg od propisanog i činjenica da je tužitelj bio stranac, budući da iz navedene presude poslovni broj: UsII-220/19-5 od 25. travnja 2019. jasno proizlazi stav suda da je u konkretnom slučaju tužitelj uplatio i samo prvi iznos radilo bi se o razmjerno neznatnoj razlici, a ne priznavajući takvu uplatu tužitelju bi bilo onemogućeno pravo na podnošenje pravnog lijeka.
Dakle, i da nije uplaćen drugi iznos i da se nije radilo o strancu svejedno bi sud zaključio da se radi o pretjeranom formalizmu koji dovodi do onemogućavanja tužitelja pristupu sudu, što bi bila povreda tužiteljevog prava na pravično suđenje. Što se tiče ostalih presuda na koje se poziva tuženik ne radi se o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji budući da se radi o znatnoj razlici između iznosa koji je uplaćen i onoga koji bi trebao biti uplaćen.
Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj bio dužan uplatiti iznos od 10.000,00 kn, a tužitelj je uplatio iznos od 1.320,00 eura što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn za 1 euro iznosi 9.945,54 kn. S obzirom na navedeno tuženik je odbacio žalbu tužitelja.
Prema ocjeni ovoga Suda radi se o neznatnoj razlici od svega 45,46 kn, odnosno 7,22 eura. S obzirom da se radi o neznatnoj razlici kada bi se prihvatilo stajalište tuženika, prema ocjeni ovoga Suda, radilo bi se o pretjeranom formalizmu koji bi u konačnici doveo do onemogućavanja tužitelju pristupu sudu što bi bila povreda tužiteljevog prava na pravično suđenje.
Prema ocjeni ovoga Suda tuženik nije pravilno primijenio odredbu članka 420. stavak 1. točka 10. i članka 420. stavak 1. ZJN-a 2016 jer je odbacio tužiteljevu žalbu kao neurednu, pa je stoga osporeno rješenje ocijenjeno nezakonitim. Nije točno, kako to pogrešno smatra tuženik, da je u presudi ovoga Suda poslovni broj: UsII-220/19 bila odlučna činjenica plaćanje naknade za pokretanje žalbenog postupka u dva navrata te u konačnici plaćanje iznosa većeg od propisanog i činjenica da je tužitelj bio stranac, budući da iz navedene presude poslovni broj: UsII-220/19-5 od 25. travnja 2019. jasno proizlazi stav suda da je u konkretnom slučaju tužitelj uplatio i samo prvi iznos radilo bi se o razmjerno neznatnoj razlici, a ne priznavajući takvu uplatu tužitelju bi bilo onemogućeno pravo na podnošenje pravnog lijeka.
Dakle, i da nije uplaćen drugi iznos i da se nije radilo o strancu svejedno bi sud zaključio da se radi o pretjeranom formalizmu koji dovodi do onemogućavanja tužitelja pristupu sudu, što bi bila povreda tužiteljevog prava na pravično suđenje. Što se tiče ostalih presuda na koje se poziva tuženik ne radi se o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji budući da se radi o znatnoj razlici između iznosa koji je uplaćen i onoga koji bi trebao biti uplaćen.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
