UsII-140/2026 od 11. rujna 2026.
KLASA: 26/357
UsII-140/2026 od 11. rujna 2026.
Tumačenje čl. 87. ZIDZJN 2016
Pravilno navodi tuženik kako ZID ZJN razlikuje postupke javne nabave i žalbene postupke, slijedom čega se ne može uvažiti prigovor tužitelja da je datum početka predmetne javne nabave od utjecaja na žalbeni postupak, u kojem se procesne pretpostavke trebaju ocijeniti prema ZID ZJN, kao primjenjivom propisu u trenutku pokretanja istog.
Kako je člankom 430a. stavak 1. točka 2. ZID ZJN povećan iznos naknade za pokretanje žalbenog postupka, te je nesporno da tužitelj nije uplatio propisani iznos od 11.730,00 EUR, već je uplatio iznos od 7.016,00 EUR, odnosno nedostatan iznos, to je postojala osnova da se žalba tužitelja odbaci kao neuredna primjenom citiranog članka 421. stavka 1. ZJN.
Neosnovano tužitelj prigovara kako tijekom pripreme žalbe nije mogao imati saznanja o zakonskim izmjenama, budući da su iste javno objavljene putem „Narodnih novina“, kao službenog lista Republike Hrvatske, u svemu sukladno članku 90. Ustava Republike Hrvatske. Tiskano izdanje ZID ZJN objavljeno je u Narodnim novinama od 8. svibnja 2026. sa stupanjem na snagu 16. svibnja 2026. (osam dana od objave), što je žalitelj morao uzeti u obzir kod podnošenja žalbe.
Ne može se ocijeniti osnovanim prigovor tužitelja da mu je ograničeno pravo na pravnu zaštitu te da je tuženik preekstenzivno tumačio odredbu članka 87. ZID ZJN, budući da ista odredba ne navodi samo pojam „postupaka javne nabave“ već navodi izričito i „žalbene postupke“. Stoga je pravilna ocjena tuženika kako je riječ o jasnoj i predvidivoj zakonskoj odredbi koja upućuje na postojanje žalbenog postupka, kao postupka koji se ima cijeniti prema odredbama važećim u trenutku njegova pokretanja pa tako i u odnosu na odredbe koje propisuju uplatu žalbene naknade
Polazeći upravo od toga da je riječ o jasnoj i predvidivoj odredbi članka 87. ZID ZJN, neosnovano je pozivanje tužitelja na presude Suda EU koje citira u žalbi (predmeti C-406/08, C-61/14 i C-268/06), budući iste nisu primjenjive u predmetnom slučaju. Naime, u konkretnom slučaju ne može se govoriti o narušavanju predvidivosti pravnog okvira niti o tome da bi povećanje žalbenih pristojbi predstavljalo prekomjernu procesnu prepreku i kao takvo ograničenje prava na pristup sudu, kao aspekta prava na pošteno suđenje iz članka 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava
S tim u vezi ovaj Sud ne nalazi da bi u konkretnoj stvari, u odnosu na prijelaznu i završnu odredbu ZID ZJN, postojala potreba tumačenja EU zakonodavstva. Pritom je ovaj Sud imao u vidu kriterije iz presude Suda EU u predmetu Cilfit (C-283/81), kao i Consorzio Italian Management (C-561/19), te ne nalazi bi jasna i nedvosmislena dikcija i intencija domaćeg zakonodavca, izražena kroz citiranu odredbu članka 87. ZID ZJN, otvarala dvojbu oko primjene (učinkovitog) pravnog lijeka, u vezi s člankom 47. Povelje EU o temeljnim pravima.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
Tumačenje čl. 87. ZIDZJN 2016
Pravilno navodi tuženik kako ZID ZJN razlikuje postupke javne nabave i žalbene postupke, slijedom čega se ne može uvažiti prigovor tužitelja da je datum početka predmetne javne nabave od utjecaja na žalbeni postupak, u kojem se procesne pretpostavke trebaju ocijeniti prema ZID ZJN, kao primjenjivom propisu u trenutku pokretanja istog.
Kako je člankom 430a. stavak 1. točka 2. ZID ZJN povećan iznos naknade za pokretanje žalbenog postupka, te je nesporno da tužitelj nije uplatio propisani iznos od 11.730,00 EUR, već je uplatio iznos od 7.016,00 EUR, odnosno nedostatan iznos, to je postojala osnova da se žalba tužitelja odbaci kao neuredna primjenom citiranog članka 421. stavka 1. ZJN.
Neosnovano tužitelj prigovara kako tijekom pripreme žalbe nije mogao imati saznanja o zakonskim izmjenama, budući da su iste javno objavljene putem „Narodnih novina“, kao službenog lista Republike Hrvatske, u svemu sukladno članku 90. Ustava Republike Hrvatske. Tiskano izdanje ZID ZJN objavljeno je u Narodnim novinama od 8. svibnja 2026. sa stupanjem na snagu 16. svibnja 2026. (osam dana od objave), što je žalitelj morao uzeti u obzir kod podnošenja žalbe.
Ne može se ocijeniti osnovanim prigovor tužitelja da mu je ograničeno pravo na pravnu zaštitu te da je tuženik preekstenzivno tumačio odredbu članka 87. ZID ZJN, budući da ista odredba ne navodi samo pojam „postupaka javne nabave“ već navodi izričito i „žalbene postupke“. Stoga je pravilna ocjena tuženika kako je riječ o jasnoj i predvidivoj zakonskoj odredbi koja upućuje na postojanje žalbenog postupka, kao postupka koji se ima cijeniti prema odredbama važećim u trenutku njegova pokretanja pa tako i u odnosu na odredbe koje propisuju uplatu žalbene naknade
Polazeći upravo od toga da je riječ o jasnoj i predvidivoj odredbi članka 87. ZID ZJN, neosnovano je pozivanje tužitelja na presude Suda EU koje citira u žalbi (predmeti C-406/08, C-61/14 i C-268/06), budući iste nisu primjenjive u predmetnom slučaju. Naime, u konkretnom slučaju ne može se govoriti o narušavanju predvidivosti pravnog okvira niti o tome da bi povećanje žalbenih pristojbi predstavljalo prekomjernu procesnu prepreku i kao takvo ograničenje prava na pristup sudu, kao aspekta prava na pošteno suđenje iz članka 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava
S tim u vezi ovaj Sud ne nalazi da bi u konkretnoj stvari, u odnosu na prijelaznu i završnu odredbu ZID ZJN, postojala potreba tumačenja EU zakonodavstva. Pritom je ovaj Sud imao u vidu kriterije iz presude Suda EU u predmetu Cilfit (C-283/81), kao i Consorzio Italian Management (C-561/19), te ne nalazi bi jasna i nedvosmislena dikcija i intencija domaćeg zakonodavca, izražena kroz citiranu odredbu članka 87. ZID ZJN, otvarala dvojbu oko primjene (učinkovitog) pravnog lijeka, u vezi s člankom 47. Povelje EU o temeljnim pravima.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
