C-927/19 od 7. rujna 2021.
C-927/19 od 7. rujna 2021.
Klaipėdos regiono atliekų tvarkymo centras” UAB
Klaipėdos regiono atliekų tvarkymo centras” UAB
Zahtjev za prethodnu odluku – Javna nabava – Direktiva 2014/24/EU – Članak 58. stavci 3. i 4. – Članak 60. stavci 3. i 4. – Prilog XII. – Odvijanje postupaka javne nabave – Izbor sudionika – Kriteriji za odabir – Dokazna sredstva – Ekonomska i financijska sposobnost gospodarskih subjekata – Mogućnost za voditelja privremenog udruženja poduzeća da se poziva na prihod primljen na temelju prethodne javne nabave iz istog područja kao i javna nabava o kojoj je riječ u glavnom postupku, uključujući ako nije sam obavljao aktivnost iz područja na koje se odnosi javna nabava u glavnom postupku – Tehnička i stručna sposobnost gospodarskih subjekata – Taksativna narav dokaznih sredstava koje dopušta Direktiva – Članak 57. stavak 4. točka (h) i stavci 6. i 7. – Javna nabava usluga – Fakultativni razlozi za isključenje iz sudjelovanja u postupku javne nabave – Uvrštenje na popis gospodarskih subjekata isključenih iz postupaka javne nabave – Solidarnost među članovima privremenog udruženja poduzeća – Osobna narav sankcije – Članak 21. – Zaštita povjerljivosti podataka koje je gospodarski subjekt dostavio javnom naručitelju – Direktiva (EU) 2016/943 – Članak 9. – Povjerljivost – Zaštita poslovnih tajni – Primjenjivost na postupke javne nabave – Direktiva 89/665/EEZ – Članak 1. – Pravo na djelotvoran pravni lijek
1. Članak 58. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ treba tumačiti na način da obveza gospodarskih subjekata da dokažu da ostvaruju određeni prosječni godišnji promet u području aktivnosti na koje se odnosi predmetni ugovor o javnoj nabavi čini kriterij za odabir koji se odnosi na ekonomsku i financijsku sposobnost tih subjekata u smislu stavka 3. te odredbe.
2. Odredbe članka 58. stavka 3. u vezi s člankom 60. stavkom 3. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da se, u slučaju da je javni naručitelj zahtijevao da je gospodarski subjekt ostvario određeni minimalni godišnji prihod u području na koje se odnosi predmetni ugovor o javnoj nabavi, gospodarski subjekt može, kako bi dokazao svoju ekonomsku i financijsku sposobnost, pozivati na prihod koji je primila privremena grupa poduzeća kojoj je pripadao samo ako je u okviru određenog postupka javne nabave stvarno pridonio ostvarenju aktivnosti te grupe analogne onoj koja je predmet javne nabave za koju taj subjekt želi dokazati svoju ekonomsku i financijsku sposobnost.
3. Članak 58. stavak 4. i članke 42. i 70. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da se mogu primjenjivati istodobno s tehničkim zahtjevom sadržanim u pozivu na nadmetanje.
4. Članak 1. stavak 1. četvrti podstavak, članak 1. stavke 3. i 5. i članak 2. stavak 1. točku (b) Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014., treba tumačiti na način da je odluka javnog naručitelja kojom se gospodarskom subjektu odbijaju dostaviti povjerljivi podaci sadržani u dokumentaciji za nadmetanje ili ponudi drugog gospodarskog subjekta akt protiv kojeg se može podnijeti pravni lijek i da se, ako je država članica na čijem se području odvija predmetni postupak javne nabave predvidjela da svaka osoba koja želi pobijati odluku javnog naručitelja mora podnijeti upravnu pritužbu prije obraćanja sudu, ta država članica također može predvidjeti da tužbi pred sudom protiv te odluke o odbijanju pristupa mora prethoditi takav prethodni upravni pravni lijek.
5. Članak 1. stavak 1. četvrti podstavak i članak 1. stavke 3. i 5. Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, kao i članak 21. Direktive 2014/24 u vezi s općim načelom prava Unije na dobru upravu, treba tumačiti na način da javni naručitelj, kojemu je gospodarski subjekt podnio zahtjev za dostavu podataka koji se smatraju povjerljivima, a koji su sadržani u ponudi konkurenta kojemu je dodijeljen ugovor o javnoj nabavi, nije dužan dostaviti te podatke ako bi to dovelo do povrede pravila prava Unije o zaštiti povjerljivih podataka, i to čak i ako je zahtjev gospodarskog subjekta podnesen u okviru pravnog lijeka tog subjekta o zakonitosti ocjene javnog naručitelja ponude konkurenta. Ako odbije dostaviti takve podatke ili ako prilikom tog odbijanja odbije i pritužbu koju je podnio gospodarski subjekt u vezi sa zakonitošću ocjene ponude dotičnog konkurenta, javni naručitelj mora odvagnuti pravo podnositelja zahtjeva na dobru upravu s pravom konkurenta na zaštitu njegovih povjerljivih podataka na način da obrazloži svoju odluku o odbijanju dostave podataka ili odluku o odbijanju pritužbe i da pravo na djelotvoran pravni lijek neuspješnog ponuditelja ne bude lišeno korisnog učinka.
6. Članak 1. stavak 1. četvrti podstavak i članak 1. stavke 3. i 5. Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, kao i članak 21. Direktive 2014/24 u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da je nadležni nacionalni sud pred kojim je podnesena tužba protiv odluke javnog naručitelja o odbijanju da gospodarskom subjektu dostavi podatke koji se smatraju povjerljivima, a koji su sadržani u dokumentaciji koju mu je dostavio konkurent kojemu je dodijeljen ugovor o javnoj nabavi ili pak tužba protiv odluke javnog naručitelja o odbijanju pritužbe podnesene protiv takve odluke o odbijanju dostave podataka dužan odvagnuti pravo podnositelja zahtjeva na djelotvoran pravni lijek s pravom njegova konkurenta na zaštitu njegovih povjerljivih podataka i poslovnih tajni. U tu svrhu taj sud, koji nužno mora raspolagati traženim podacima, uključujući povjerljive podatke i poslovne tajne, kako bi mogao odlučiti uz potpuno poznavanje činjenica o mogućnosti dostave navedenih podataka, mora provesti ispitivanje svih relevantnih činjeničnih i pravnih elemenata. Također mora moći ukinuti odluku o odbijanju dostave podataka ili odluku o odbijanju pritužbe ako su one nezakonite i, prema potrebi, vratiti predmet javnom naručitelju ili sam donijeti novu odluku ako to dopušta njegovo nacionalno pravo.
7. Članak 57. stavak 4. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da nacionalni sud pred kojim se vodi spor između gospodarskog subjekta koji je isključen iz dodjele ugovora i javnog naručitelja može odstupiti od ocjene koju je potonji proveo nad zakonitošću ponašanja gospodarskog subjekta kojemu je dodijeljen ugovor i stoga iz toga izvesti sve nužne posljedice u svojoj odluci. Nasuprot tomu, u skladu s načelom ekvivalentnosti, taj sud može po službenoj dužnosti istaknuti razlog koji se temelji na pogrešci u ocjeni koju je počinio javni naručitelj samo ako to dopušta nacionalno pravo.
8. Članak 63. stavak 1. drugi podstavak Direktive 2014/24 u vezi s njezinim člankom 57. stavcima 4. i 6. treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis na temelju kojeg se, kad je gospodarski subjekt, član skupine gospodarskih subjekata, kriv za lažnu izjavu podnošenjem podataka potrebnih za provjeru, unutar skupine, nepostojanja razloga za isključenje ili zadovoljenje kriterija za odabir a da njegovi partneri nisu znali za tu lažnu izjavu, mjera isključenja iz svih postupaka javne nabave može izreći protiv svih članova te skupine.
1. Članak 58. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ treba tumačiti na način da obveza gospodarskih subjekata da dokažu da ostvaruju određeni prosječni godišnji promet u području aktivnosti na koje se odnosi predmetni ugovor o javnoj nabavi čini kriterij za odabir koji se odnosi na ekonomsku i financijsku sposobnost tih subjekata u smislu stavka 3. te odredbe.
2. Odredbe članka 58. stavka 3. u vezi s člankom 60. stavkom 3. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da se, u slučaju da je javni naručitelj zahtijevao da je gospodarski subjekt ostvario određeni minimalni godišnji prihod u području na koje se odnosi predmetni ugovor o javnoj nabavi, gospodarski subjekt može, kako bi dokazao svoju ekonomsku i financijsku sposobnost, pozivati na prihod koji je primila privremena grupa poduzeća kojoj je pripadao samo ako je u okviru određenog postupka javne nabave stvarno pridonio ostvarenju aktivnosti te grupe analogne onoj koja je predmet javne nabave za koju taj subjekt želi dokazati svoju ekonomsku i financijsku sposobnost.
3. Članak 58. stavak 4. i članke 42. i 70. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da se mogu primjenjivati istodobno s tehničkim zahtjevom sadržanim u pozivu na nadmetanje.
4. Članak 1. stavak 1. četvrti podstavak, članak 1. stavke 3. i 5. i članak 2. stavak 1. točku (b) Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014., treba tumačiti na način da je odluka javnog naručitelja kojom se gospodarskom subjektu odbijaju dostaviti povjerljivi podaci sadržani u dokumentaciji za nadmetanje ili ponudi drugog gospodarskog subjekta akt protiv kojeg se može podnijeti pravni lijek i da se, ako je država članica na čijem se području odvija predmetni postupak javne nabave predvidjela da svaka osoba koja želi pobijati odluku javnog naručitelja mora podnijeti upravnu pritužbu prije obraćanja sudu, ta država članica također može predvidjeti da tužbi pred sudom protiv te odluke o odbijanju pristupa mora prethoditi takav prethodni upravni pravni lijek.
5. Članak 1. stavak 1. četvrti podstavak i članak 1. stavke 3. i 5. Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, kao i članak 21. Direktive 2014/24 u vezi s općim načelom prava Unije na dobru upravu, treba tumačiti na način da javni naručitelj, kojemu je gospodarski subjekt podnio zahtjev za dostavu podataka koji se smatraju povjerljivima, a koji su sadržani u ponudi konkurenta kojemu je dodijeljen ugovor o javnoj nabavi, nije dužan dostaviti te podatke ako bi to dovelo do povrede pravila prava Unije o zaštiti povjerljivih podataka, i to čak i ako je zahtjev gospodarskog subjekta podnesen u okviru pravnog lijeka tog subjekta o zakonitosti ocjene javnog naručitelja ponude konkurenta. Ako odbije dostaviti takve podatke ili ako prilikom tog odbijanja odbije i pritužbu koju je podnio gospodarski subjekt u vezi sa zakonitošću ocjene ponude dotičnog konkurenta, javni naručitelj mora odvagnuti pravo podnositelja zahtjeva na dobru upravu s pravom konkurenta na zaštitu njegovih povjerljivih podataka na način da obrazloži svoju odluku o odbijanju dostave podataka ili odluku o odbijanju pritužbe i da pravo na djelotvoran pravni lijek neuspješnog ponuditelja ne bude lišeno korisnog učinka.
6. Članak 1. stavak 1. četvrti podstavak i članak 1. stavke 3. i 5. Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, kao i članak 21. Direktive 2014/24 u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da je nadležni nacionalni sud pred kojim je podnesena tužba protiv odluke javnog naručitelja o odbijanju da gospodarskom subjektu dostavi podatke koji se smatraju povjerljivima, a koji su sadržani u dokumentaciji koju mu je dostavio konkurent kojemu je dodijeljen ugovor o javnoj nabavi ili pak tužba protiv odluke javnog naručitelja o odbijanju pritužbe podnesene protiv takve odluke o odbijanju dostave podataka dužan odvagnuti pravo podnositelja zahtjeva na djelotvoran pravni lijek s pravom njegova konkurenta na zaštitu njegovih povjerljivih podataka i poslovnih tajni. U tu svrhu taj sud, koji nužno mora raspolagati traženim podacima, uključujući povjerljive podatke i poslovne tajne, kako bi mogao odlučiti uz potpuno poznavanje činjenica o mogućnosti dostave navedenih podataka, mora provesti ispitivanje svih relevantnih činjeničnih i pravnih elemenata. Također mora moći ukinuti odluku o odbijanju dostave podataka ili odluku o odbijanju pritužbe ako su one nezakonite i, prema potrebi, vratiti predmet javnom naručitelju ili sam donijeti novu odluku ako to dopušta njegovo nacionalno pravo.
7. Članak 57. stavak 4. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da nacionalni sud pred kojim se vodi spor između gospodarskog subjekta koji je isključen iz dodjele ugovora i javnog naručitelja može odstupiti od ocjene koju je potonji proveo nad zakonitošću ponašanja gospodarskog subjekta kojemu je dodijeljen ugovor i stoga iz toga izvesti sve nužne posljedice u svojoj odluci. Nasuprot tomu, u skladu s načelom ekvivalentnosti, taj sud može po službenoj dužnosti istaknuti razlog koji se temelji na pogrešci u ocjeni koju je počinio javni naručitelj samo ako to dopušta nacionalno pravo.
8. Članak 63. stavak 1. drugi podstavak Direktive 2014/24 u vezi s njezinim člankom 57. stavcima 4. i 6. treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis na temelju kojeg se, kad je gospodarski subjekt, član skupine gospodarskih subjekata, kriv za lažnu izjavu podnošenjem podataka potrebnih za provjeru, unutar skupine, nepostojanja razloga za isključenje ili zadovoljenje kriterija za odabir a da njegovi partneri nisu znali za tu lažnu izjavu, mjera isključenja iz svih postupaka javne nabave može izreći protiv svih članova te skupine.
