UsII-93/21 od 13. travnja 2021.
KLASA: 21/12
UsII-93/21 od 13. travnja 2021.
Tehnička i stručna sposobnost – Oslanjanje - Vrsta i značaj radova koje će izvršavati g. subjekti na čiju sposobnost se ponuditelj oslanja
Suprotno navodima tužbe, tuženik je pravilno ocijenio da naručitelj prilikom donošenja nove odluke o odabiru nije primijenio diskriminatorne kriterije u odnosu na tužitelja, jer je pri pregledu njegove ponude kao i ponude odabranog ponuditelja uzeo u razmatranje iste činjenice i okolnosti. Ovo stoga što je naručitelj i ponudu odabranog ponuditelja, osim prema postotku udjela njegovih podugovaratelja u izvršenju ugovora o javnoj nabavi, razmotrio uzimajući u obzir, kao i kod ponude tužitelja, vrstu i značaj radova koje će oni izvršavati i u Zapisniku dao prikaz odnosno pregled u više faza radova i više stavaka unutar tih faza, kako je to potpuno i detaljno izneseno u samom Zapisniku, kao i u obrazloženju osporenog rješenja. Iz postojećih podataka također proizlazi da je naručitelj kod usporedbe dostavljenih dokaza tehničke i stručne sposobnosti uzeo u obzir i vlastitu referencu tužitelja, koji međutim samostalno ne ispunjava traženi uvjet, te je dao valjane razloge za ocjenu da ni uz primjenu instituta oslanjanja na sposobnosti podugovaratelja sukladno članku 390. stavku 2. ZJN tužitelj nije dokazao uvjet tehničke i stručne sposobnosti, uzimajući u obzir kao mjerilo ne samo postotak radova podugovaratelja u odnosu na ukupnu vrstu radova u Troškovniku nego i samu vrstu i značaj tih radova.
Sud prihvaća izraženo shvaćanje da ZJN u članku 390. ne propisuje postotak odnosno brojčanu količinu radova koji moraju biti izvedeni, te da odredbe tog instituta treba sagledavati u kontekstu svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, a imajući na umu svrhu uvjeta tehničke i stručne sposobnosti, a to je osiguranje dovoljne razine iskustva potrebnog za izvršenje ugovora, koju je razinu iskustva ponuditelj koji ju ne može dokazati iz vlastitih prijašnjih referenci dužan dokazati preko subjekta na čiju sposobnost se oslanja, pri čemu iz odredbe članka 390. i članka 259. ZJN ne proizlazi da se ne može prihvatiti ponuda ponuditelja koji se u potpunosti oslonio na sposobnost drugog gospodarskog subjekta.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-93/21 od 13. travnja 2021.
Tehnička i stručna sposobnost – Oslanjanje - Vrsta i značaj radova koje će izvršavati g. subjekti na čiju sposobnost se ponuditelj oslanja
Suprotno navodima tužbe, tuženik je pravilno ocijenio da naručitelj prilikom donošenja nove odluke o odabiru nije primijenio diskriminatorne kriterije u odnosu na tužitelja, jer je pri pregledu njegove ponude kao i ponude odabranog ponuditelja uzeo u razmatranje iste činjenice i okolnosti. Ovo stoga što je naručitelj i ponudu odabranog ponuditelja, osim prema postotku udjela njegovih podugovaratelja u izvršenju ugovora o javnoj nabavi, razmotrio uzimajući u obzir, kao i kod ponude tužitelja, vrstu i značaj radova koje će oni izvršavati i u Zapisniku dao prikaz odnosno pregled u više faza radova i više stavaka unutar tih faza, kako je to potpuno i detaljno izneseno u samom Zapisniku, kao i u obrazloženju osporenog rješenja. Iz postojećih podataka također proizlazi da je naručitelj kod usporedbe dostavljenih dokaza tehničke i stručne sposobnosti uzeo u obzir i vlastitu referencu tužitelja, koji međutim samostalno ne ispunjava traženi uvjet, te je dao valjane razloge za ocjenu da ni uz primjenu instituta oslanjanja na sposobnosti podugovaratelja sukladno članku 390. stavku 2. ZJN tužitelj nije dokazao uvjet tehničke i stručne sposobnosti, uzimajući u obzir kao mjerilo ne samo postotak radova podugovaratelja u odnosu na ukupnu vrstu radova u Troškovniku nego i samu vrstu i značaj tih radova.
Sud prihvaća izraženo shvaćanje da ZJN u članku 390. ne propisuje postotak odnosno brojčanu količinu radova koji moraju biti izvedeni, te da odredbe tog instituta treba sagledavati u kontekstu svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, a imajući na umu svrhu uvjeta tehničke i stručne sposobnosti, a to je osiguranje dovoljne razine iskustva potrebnog za izvršenje ugovora, koju je razinu iskustva ponuditelj koji ju ne može dokazati iz vlastitih prijašnjih referenci dužan dokazati preko subjekta na čiju sposobnost se oslanja, pri čemu iz odredbe članka 390. i članka 259. ZJN ne proizlazi da se ne može prihvatiti ponuda ponuditelja koji se u potpunosti oslonio na sposobnost drugog gospodarskog subjekta.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
