UsII-148/24 od 18. rujna 2024.
KLASA: 24/220
UsII-148/24 od 18. rujna 2024.
Ponovljeni pregled i ocjena ponuda - Ostale osnove za isključenje - Kršenje primjenjivih obveza - Isplata plaće - Mjere samokorigiranja - Članak 254. stavak 1. točka 1. i članak 255. ZJN 2016
Sud nalazi pravilnim tumačenje tuženika da je u konkretnom slučaju naručitelj u drugom ponovljenom postupku, nakon što je postupajući po uputi iz ranijeg rješenja tuženika omogućio tužitelju u više navrata da dostavi dokaze o mjerama u smislu članka 255. stavak 1. i 2. Zakona, pravilno zaključio da poduzete mjere na koje tužitelj ukazuje (naknadna isplata plaća, promjena uprave i revizijsko izvješće) ne predstavljaju mjere samokorigiranja za preveniranje povreda prava radnika na obvezu isplate ugovorene plaće ubuduće, niti su sami po sebi dokaz pouzdanosti gospodarskog subjekta. Ovo osobito imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radilo o ponovljenim nepravilnostima u smislu neisplate plaće radnicima i to sukladno kolektivnom ugovoru, da je naručitelj u tri navrata nakon promjene uprave tražio od tužitelja dostavu relevantne dokumentacije na koju je upućivao tuženik u ranijem rješenju, čemu tužitelj nije udovoljio, već je pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru odsutnosti osnova za isključenje pogrešno prikazivao činjenice i prikrivao relevantne podatke. Stoga je osnovano naručitelj sukladno članku 301. stavak 1. i 2. te članku 255. stavak 3. Zakona te točke 19.1. dokumentacije o nabavi utvrdio postojanje osnove za isključenje iz članka 254. stavak 1. točke 1. Zakona isključio tužitelja iz predmetnog postupka javne nabave osnovano ocijenivši da poduzete mjere kojima je tužitelj dokazivao svoju pouzdanost nisu primjerene odnosno da njima nije nedvojbeno otklonjena sumnja u pouzdanost tužitelja kao gospodarskog subjekta za predmetni postupak javne nabave.
Pri tome osnovano tuženik zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi niti o povredi načela proporcionalnosti obzirom na ponudu s nižom cijenom, već o postupanju naručitelja sukladno zakonskoj odredbi i dokumentaciji o nabavi u vezi propisane fakultativne osnove za isključenje, koja se primjenjuju na sve ponuditelje neovisno o cijeni njihovih ponuda. Osim toga, odabir ponuditelja je u skladu s načelom "ekonomski najpovoljnije ponude" koje je načelo, u skladu s Direktivama EU, ima za cilj osigurati najbolju vrijednost, a što ne znači prihvatiti i najnižu cijenu ponuditelja, niti iz navedenih mjerodavnih odredbi Zakona proizlazi da bi se osnove za fakultativne osnove za isključenje trebale razmatrati ovisno o cijeni ponude.
Sud prihvaća obrazloženje tuženika i naručitelja da izvješće revizora, dostavljeno od strane tužitelja, ne predstavlja odgovarajući dokaz o poduzetim mjerama korekcije za preveniranje povreda prava radnika ubuduće jer su u istom navodi o isplati plaća sukladno kolektivnom ugovoru kontradiktorni, posebno uzimajući u obzir da tužitelj na opetovano traženje naručitelja nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje tvrdnje, pri čemu osnovano tuženik ukazuje da je teret dokazivanja na strani tužitelja, a što proizlazi iz odredbe članka 403. stavak 1. Zakona.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-148/24 od 18. rujna 2024.
Ponovljeni pregled i ocjena ponuda - Ostale osnove za isključenje - Kršenje primjenjivih obveza - Isplata plaće - Mjere samokorigiranja - Članak 254. stavak 1. točka 1. i članak 255. ZJN 2016
Sud nalazi pravilnim tumačenje tuženika da je u konkretnom slučaju naručitelj u drugom ponovljenom postupku, nakon što je postupajući po uputi iz ranijeg rješenja tuženika omogućio tužitelju u više navrata da dostavi dokaze o mjerama u smislu članka 255. stavak 1. i 2. Zakona, pravilno zaključio da poduzete mjere na koje tužitelj ukazuje (naknadna isplata plaća, promjena uprave i revizijsko izvješće) ne predstavljaju mjere samokorigiranja za preveniranje povreda prava radnika na obvezu isplate ugovorene plaće ubuduće, niti su sami po sebi dokaz pouzdanosti gospodarskog subjekta. Ovo osobito imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radilo o ponovljenim nepravilnostima u smislu neisplate plaće radnicima i to sukladno kolektivnom ugovoru, da je naručitelj u tri navrata nakon promjene uprave tražio od tužitelja dostavu relevantne dokumentacije na koju je upućivao tuženik u ranijem rješenju, čemu tužitelj nije udovoljio, već je pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru odsutnosti osnova za isključenje pogrešno prikazivao činjenice i prikrivao relevantne podatke. Stoga je osnovano naručitelj sukladno članku 301. stavak 1. i 2. te članku 255. stavak 3. Zakona te točke 19.1. dokumentacije o nabavi utvrdio postojanje osnove za isključenje iz članka 254. stavak 1. točke 1. Zakona isključio tužitelja iz predmetnog postupka javne nabave osnovano ocijenivši da poduzete mjere kojima je tužitelj dokazivao svoju pouzdanost nisu primjerene odnosno da njima nije nedvojbeno otklonjena sumnja u pouzdanost tužitelja kao gospodarskog subjekta za predmetni postupak javne nabave.
Pri tome osnovano tuženik zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi niti o povredi načela proporcionalnosti obzirom na ponudu s nižom cijenom, već o postupanju naručitelja sukladno zakonskoj odredbi i dokumentaciji o nabavi u vezi propisane fakultativne osnove za isključenje, koja se primjenjuju na sve ponuditelje neovisno o cijeni njihovih ponuda. Osim toga, odabir ponuditelja je u skladu s načelom "ekonomski najpovoljnije ponude" koje je načelo, u skladu s Direktivama EU, ima za cilj osigurati najbolju vrijednost, a što ne znači prihvatiti i najnižu cijenu ponuditelja, niti iz navedenih mjerodavnih odredbi Zakona proizlazi da bi se osnove za fakultativne osnove za isključenje trebale razmatrati ovisno o cijeni ponude.
Sud prihvaća obrazloženje tuženika i naručitelja da izvješće revizora, dostavljeno od strane tužitelja, ne predstavlja odgovarajući dokaz o poduzetim mjerama korekcije za preveniranje povreda prava radnika ubuduće jer su u istom navodi o isplati plaća sukladno kolektivnom ugovoru kontradiktorni, posebno uzimajući u obzir da tužitelj na opetovano traženje naručitelja nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje tvrdnje, pri čemu osnovano tuženik ukazuje da je teret dokazivanja na strani tužitelja, a što proizlazi iz odredbe članka 403. stavak 1. Zakona.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
