UsII-63/2026 od 9. srpnja 2026.
KLASA: 26/53
UsII-63/2026 od 9. srpnja 2026.
Mjere samokorigiranja - Prikladnost i primjerenost mjera - Članak 254. stavak 1., 255. ZJN 2016
Tuženik rješenju napominje da je ratio točke 101 uvodnog dijela Direktive 2014/24/EU, da se naručitelju daje mogućnost isključenja GS koji je dokazano nepouzdan, odn. čiji je integritet doveden u pitanje, jer je konačno naručitelj odgovoran za posljedice mogućih pogrešnih odluka, pa ima pravo i na ocjenu poduzetnih mjera samokorigiranja, tj. ocjene jesu li primjerene, a da bi ocijenio pouzdanost GS za izvršenje konkretnog ugovora.
Tužitelj je dostavio dokaze o poduzetim kadrovskim, tehničkim i organizacijskim mjerama, koje tuženik osnovano smatra nedostatnim da bi ga se ocijenilo pouzdanim, a time prihvaća pravilnom ocjenu naručitelja.
Iz postupanja Tužitelja proizlazi da za utvrđene propuste koji su ranije doveli do njegovog isključenja, otklanja odgovornost za ozbiljne propuste, smatrajući da se radi o propustu pojedinih osoba kod pripreme dokumentacije, iako se ne može isključiti mogućnost sudjelovanja tužitelja u radnjama koje su osnova za primjenu čl.254. st. 1. t. 8. i 9. ZJN 2016. Takav zaključak tuženika i naručitelja temelji se na utvrđenju da je Tužitelj nastavio s neprimjerenim postupanjem u poslovanju, jer niti iz zapisnika o pruženim uslugama naručitelju, nakon otkazivanja ugovora o radu radniku Zoranu Sedlaru, koji je prema tvrdnji tužitelja odgovoran za ranije utvrđene propuste, ne proizlazi jasno jesu li potpisani od strane radnika kojem je otkazan ugovor o radu ili odgovorne osobe tužitelja, I.S. Tuženik zaključuje da je takve i druge okolnosti tužitelj bio dužan dokazati na nedvojben način, tj. otkloniti svaku sumnju u identitet potpisnika.
Sud prihvaća ocjenu da je tužitelj trebao poduzeti ozbiljnije mjere, jer kao glavnu mjeru navodi otkaz Z.S., koji je naveden samo kao jedan od tehničkih stručnjaka, elektrotehničar, iako tužitelj nije dokazao da je otkaz ugovora stvarno realizirao, jer nije dostavio dokaz, npr. odjavu s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Iz ponude proizlazi da je kontakt osoba i potpisnik dokumentacije i dalje ista osoba koja je bila odgovorna za ranije propuste, tj. za dostavljenu ponudu i prateću dokumentaciju i propuste u pripremi ponude, što dodatno ukazuje na sumnju jesu li poduzete mjere stvarno i izvršene. Ovo stoga jer su utvrđene okolnosti koje daju osnovu za zaključak da su, unatoč izvanrednom otkazu ugovora o radu, imenovani radnici i dalje bili angažirani u gospodarskom subjektu, tj. da su vršili radnje vezano uz poslovanje tužitelja.
Pravilan je zaključak Tuženika da naručitelj nije postupao samovoljno, već na temelju svih dostavljenih dokaza, ocijenio poduzete mjere samokorigiranja, utvrdivši da nisu primjerene, tj. prikladne da bi otklonile rizik u postupanju tužitelja u postupku JN tj. da nisu razmjerne težini utvrđenih propusta, a kojima bi tužitelj dokazao svoju pouzdanost i integritet. Iako tužitelj umanjuje težinu i značaj propusta, koje pokušava svesti na administrativne propuste, radi se o ozbiljnim nepravilnostima vezano uz istinitost podataka navedenih u ponudi i priležećoj dokumentaciji, koji zahtijeva ozbiljnije mjere od poduzetnih, tj. dokaze kojima bi tužitelj potkrijepio da je takve mjere doista i poduzeo, što je tužitelj propustio učiniti.
Poveznica na Presudu
Poveznica na Rješenje
UsII-63/2026 od 9. srpnja 2026.
Mjere samokorigiranja - Prikladnost i primjerenost mjera - Članak 254. stavak 1., 255. ZJN 2016
Tuženik rješenju napominje da je ratio točke 101 uvodnog dijela Direktive 2014/24/EU, da se naručitelju daje mogućnost isključenja GS koji je dokazano nepouzdan, odn. čiji je integritet doveden u pitanje, jer je konačno naručitelj odgovoran za posljedice mogućih pogrešnih odluka, pa ima pravo i na ocjenu poduzetnih mjera samokorigiranja, tj. ocjene jesu li primjerene, a da bi ocijenio pouzdanost GS za izvršenje konkretnog ugovora.
Tužitelj je dostavio dokaze o poduzetim kadrovskim, tehničkim i organizacijskim mjerama, koje tuženik osnovano smatra nedostatnim da bi ga se ocijenilo pouzdanim, a time prihvaća pravilnom ocjenu naručitelja.
Iz postupanja Tužitelja proizlazi da za utvrđene propuste koji su ranije doveli do njegovog isključenja, otklanja odgovornost za ozbiljne propuste, smatrajući da se radi o propustu pojedinih osoba kod pripreme dokumentacije, iako se ne može isključiti mogućnost sudjelovanja tužitelja u radnjama koje su osnova za primjenu čl.254. st. 1. t. 8. i 9. ZJN 2016. Takav zaključak tuženika i naručitelja temelji se na utvrđenju da je Tužitelj nastavio s neprimjerenim postupanjem u poslovanju, jer niti iz zapisnika o pruženim uslugama naručitelju, nakon otkazivanja ugovora o radu radniku Zoranu Sedlaru, koji je prema tvrdnji tužitelja odgovoran za ranije utvrđene propuste, ne proizlazi jasno jesu li potpisani od strane radnika kojem je otkazan ugovor o radu ili odgovorne osobe tužitelja, I.S. Tuženik zaključuje da je takve i druge okolnosti tužitelj bio dužan dokazati na nedvojben način, tj. otkloniti svaku sumnju u identitet potpisnika.
Sud prihvaća ocjenu da je tužitelj trebao poduzeti ozbiljnije mjere, jer kao glavnu mjeru navodi otkaz Z.S., koji je naveden samo kao jedan od tehničkih stručnjaka, elektrotehničar, iako tužitelj nije dokazao da je otkaz ugovora stvarno realizirao, jer nije dostavio dokaz, npr. odjavu s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Iz ponude proizlazi da je kontakt osoba i potpisnik dokumentacije i dalje ista osoba koja je bila odgovorna za ranije propuste, tj. za dostavljenu ponudu i prateću dokumentaciju i propuste u pripremi ponude, što dodatno ukazuje na sumnju jesu li poduzete mjere stvarno i izvršene. Ovo stoga jer su utvrđene okolnosti koje daju osnovu za zaključak da su, unatoč izvanrednom otkazu ugovora o radu, imenovani radnici i dalje bili angažirani u gospodarskom subjektu, tj. da su vršili radnje vezano uz poslovanje tužitelja.
Pravilan je zaključak Tuženika da naručitelj nije postupao samovoljno, već na temelju svih dostavljenih dokaza, ocijenio poduzete mjere samokorigiranja, utvrdivši da nisu primjerene, tj. prikladne da bi otklonile rizik u postupanju tužitelja u postupku JN tj. da nisu razmjerne težini utvrđenih propusta, a kojima bi tužitelj dokazao svoju pouzdanost i integritet. Iako tužitelj umanjuje težinu i značaj propusta, koje pokušava svesti na administrativne propuste, radi se o ozbiljnim nepravilnostima vezano uz istinitost podataka navedenih u ponudi i priležećoj dokumentaciji, koji zahtijeva ozbiljnije mjere od poduzetnih, tj. dokaze kojima bi tužitelj potkrijepio da je takve mjere doista i poduzeo, što je tužitelj propustio učiniti.
Poveznica na Presudu
Poveznica na Rješenje
