UsII-112/22 od 8. srpnja 2022.
KLASA: 22/255
UsII-112/22 od 8. srpnja 2022.
Pravo na žalbu – Nedostatak pravnog interesa – Konačno isključenje - Članak 401. ZJN 2016
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-112/22 od 8. srpnja 2022.
Pravo na žalbu – Nedostatak pravnog interesa – Konačno isključenje - Članak 401. ZJN 2016
Iz spisa proizlazi da su u predmetnom postupku pristigle dvije ponude, te da je naručitelj tužiteljevu ponudu odbio kao nepravilnu, primjenom članka 295. stavka 1. ZJN-a, jer ne udovoljava uvjetima DON-a, a što tužitelj tužbom niti ne osporava.
Tuženik je osnovano zaključio da je tužitelj žalbom osporavao samo valjanost ponude odabranog ponuditelja, dok se na razloge temeljem kojih je njegova ponuda ocijenjena nepravilnom nije uopće osvrnuo niti je pobijao pravilnost takvog naručiteljevog utvrđenja, a što posljedično znači da nije dokazao valjanost svoje ponude.
Stoga je, i po ocjeni ovoga Suda, pravilan zaključak tuženika da tužitelj nije dokazao pravni interes za izjavljivanje žalbe u smislu čl. 401. st. 1. ZJN-a, jer žalbom nije osporavao razloge zbog kojih je njegova ponuda odbijena, a što pak isključuje mogućnost da njegova ponuda uopće može biti odabrana radi sklapanja ugovora o javnoj nabavi. Navedeno ima za posljedicu da nisu kumulativno ispunjeni svi uvjeti propisani citiranom zakonskom odredbom, jer već sama činjenica da je tužiteljeva ponuda ocijenjena nepravilnom, a koju tužitelj nije osporavao, rezultira nemogućnošću sklapanja ugovora o javnoj nabavi, te time i nepostojanjem pravnog interesa za izjavljivanje žalbe. Takvo stajalište u skladu je s ustaljenom praksom ovoga Suda izraženom u nizu presuda, a na koje osnovano ukazuje i tuženik u odgovoru na tužbu
Neosnovano je pozivanje tužitelja na presude Suda EU u vezi tumačenja pojma pravnog interesa, jer se navedene presude ne odnose na činjeničnu i pravnu situaciju o kakvoj se radi o u konkretnom slučaju, a u kojem se tužitelj, upravo zbog neosporavanja razloga za odbijanje njegove ponude, smatra konačno isključenim iz predmetnog postupka javne nabave. Pravilnost takvog stajališta dodatno potvrđuje i recentna presuda Suda EU C-787/21 od 17. svibnja 2022., kojom je (u izreci) odlučeno da se članak 1. stavak 3. Direktive 89/665/EEZ mora tumačiti na način da onemogućuje da ponuditelj koji je pravomoćnom odlukom naručitelja odbijen iz postupka dodjele javnog ugovora može osporavati odluku o dodjeli ovog ugovora, te da je, s tim u vezi, nevažno da neuspješni ponuditelj tvrdi da bi mu se ugovor mogao dodijeliti u slučaju da, nakon poništenja ove odluke, javni naručitelj odluči pokrenuti novi postupak za sklapanje ugovora. Sve navedeno ukazuje i na neosnovanost tužiteljevog zahtjeva kojim traži podnošenje prethodnog pitanja Sudu EU u skladu s člankom 267. UEFU-a te prekid postupka do donošenja odluke o prethodnom pitanju.
Nije pravno odlučno niti pozivanje tužitelja na činjenicu da mu je naručitelj dostavio odluku o odabiru s uputom o pravnom lijeku, a što smatra dokazom da je zainteresirana strana za učinkovito preispitivanje te odluke.
Tuženik je osnovano zaključio da je tužitelj žalbom osporavao samo valjanost ponude odabranog ponuditelja, dok se na razloge temeljem kojih je njegova ponuda ocijenjena nepravilnom nije uopće osvrnuo niti je pobijao pravilnost takvog naručiteljevog utvrđenja, a što posljedično znači da nije dokazao valjanost svoje ponude.
Stoga je, i po ocjeni ovoga Suda, pravilan zaključak tuženika da tužitelj nije dokazao pravni interes za izjavljivanje žalbe u smislu čl. 401. st. 1. ZJN-a, jer žalbom nije osporavao razloge zbog kojih je njegova ponuda odbijena, a što pak isključuje mogućnost da njegova ponuda uopće može biti odabrana radi sklapanja ugovora o javnoj nabavi. Navedeno ima za posljedicu da nisu kumulativno ispunjeni svi uvjeti propisani citiranom zakonskom odredbom, jer već sama činjenica da je tužiteljeva ponuda ocijenjena nepravilnom, a koju tužitelj nije osporavao, rezultira nemogućnošću sklapanja ugovora o javnoj nabavi, te time i nepostojanjem pravnog interesa za izjavljivanje žalbe. Takvo stajalište u skladu je s ustaljenom praksom ovoga Suda izraženom u nizu presuda, a na koje osnovano ukazuje i tuženik u odgovoru na tužbu
Neosnovano je pozivanje tužitelja na presude Suda EU u vezi tumačenja pojma pravnog interesa, jer se navedene presude ne odnose na činjeničnu i pravnu situaciju o kakvoj se radi o u konkretnom slučaju, a u kojem se tužitelj, upravo zbog neosporavanja razloga za odbijanje njegove ponude, smatra konačno isključenim iz predmetnog postupka javne nabave. Pravilnost takvog stajališta dodatno potvrđuje i recentna presuda Suda EU C-787/21 od 17. svibnja 2022., kojom je (u izreci) odlučeno da se članak 1. stavak 3. Direktive 89/665/EEZ mora tumačiti na način da onemogućuje da ponuditelj koji je pravomoćnom odlukom naručitelja odbijen iz postupka dodjele javnog ugovora može osporavati odluku o dodjeli ovog ugovora, te da je, s tim u vezi, nevažno da neuspješni ponuditelj tvrdi da bi mu se ugovor mogao dodijeliti u slučaju da, nakon poništenja ove odluke, javni naručitelj odluči pokrenuti novi postupak za sklapanje ugovora. Sve navedeno ukazuje i na neosnovanost tužiteljevog zahtjeva kojim traži podnošenje prethodnog pitanja Sudu EU u skladu s člankom 267. UEFU-a te prekid postupka do donošenja odluke o prethodnom pitanju.
Nije pravno odlučno niti pozivanje tužitelja na činjenicu da mu je naručitelj dostavio odluku o odabiru s uputom o pravnom lijeku, a što smatra dokazom da je zainteresirana strana za učinkovito preispitivanje te odluke.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
