UsII-140/23 od 27. rujna 2023.
KLASA: 23-02/2
UsII-140/23 od 27. rujna 2023.
Pravo na žalbu- Pravni interes- Koncesija- Zaštita postojeće koncesije- Članak 401. ZJN 2016
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-140/23 od 27. rujna 2023.
Pravo na žalbu- Pravni interes- Koncesija- Zaštita postojeće koncesije- Članak 401. ZJN 2016
Tuženik se pravilno poziva na članak 401. stavak 1. ZJN-a te pravilno iznosi pravno shvaćanje da u postupku davanja koncesije, da bio aktivno legitimiran, žalitelj mora imati pravni interes za dobivanje ugovora o koncesiji te dokazati da je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnog kršenja subjektivnih prava, koji uvjeti su u zakonu određeni te moraju biti ispunjeni kumulativno. Ovakvo stajalište u skladu je i sa ustaljenom sudskom praksom ovoga Suda (primjerice u presudama poslovni broj UsII- 95/23 od 12. srpnja 2023., UsII - 84/22 od 10. svibnja 2022.).
Kako iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nema niti je imao pravni interes za dobivanje predmetne koncesije za eksploataciju ciglarske gline na eksploatacijskom polju ciglarske gline „Rašinovac“ (koja je dana nakon provedenih propisanih pripremnih radnji i postupaka sukladno Zakonu o rudarstvu), neovisno o činjenici da tužitelj ima sklopljen Ugovor o koncesiji na poljoprivrednom zemljištu, odredbe ZJN-a ne omogućuju da tužitelj zaštitu svojih prava i pravnih interesa vezanih uz ispunjenje odnosno prestanak ispunjenja obveza temeljem sklopljenog Ugovora o koncesiji na poljoprivrednom zemljištu može ostvariti u upravnom postupku pred tuženikom.
Imajući na umu da je odredba članka 401. stavak 1. ZJN-a kogentna pravna norma koja se u sudskoj praksi dosljedno tumači i primjenjuje, ovaj Sud ne nalazi da je u osporavanoj odluci tuženika pretjerano formalistički i mehanički primijenjen propis te da je povrijeđeno načelo razumnosti i pravičnosti u odnosu na tužitelja, a pravno stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. nije primjenjivo u konkretnoj upravnoj stvari budući da se ne radi o istoj niti sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
Kako iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nema niti je imao pravni interes za dobivanje predmetne koncesije za eksploataciju ciglarske gline na eksploatacijskom polju ciglarske gline „Rašinovac“ (koja je dana nakon provedenih propisanih pripremnih radnji i postupaka sukladno Zakonu o rudarstvu), neovisno o činjenici da tužitelj ima sklopljen Ugovor o koncesiji na poljoprivrednom zemljištu, odredbe ZJN-a ne omogućuju da tužitelj zaštitu svojih prava i pravnih interesa vezanih uz ispunjenje odnosno prestanak ispunjenja obveza temeljem sklopljenog Ugovora o koncesiji na poljoprivrednom zemljištu može ostvariti u upravnom postupku pred tuženikom.
Imajući na umu da je odredba članka 401. stavak 1. ZJN-a kogentna pravna norma koja se u sudskoj praksi dosljedno tumači i primjenjuje, ovaj Sud ne nalazi da je u osporavanoj odluci tuženika pretjerano formalistički i mehanički primijenjen propis te da je povrijeđeno načelo razumnosti i pravičnosti u odnosu na tužitelja, a pravno stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. nije primjenjivo u konkretnoj upravnoj stvari budući da se ne radi o istoj niti sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
