UsII-69/26 od 7. svibnja 2026.
KLASA: 26/95
UsII-69/2026 od 7. svibnja 2026.
Činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom prethodne žalbe - Potvrđeno presudom VUS-a -Konačno odbijanje - Nedopušteni navodi - beneficium novorum - Čl. 401. ZJN 2016
Kako se tužitelj u žalbenom postupku ograničio na činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom ispitivanja u prethodnom žalbenom postupku pred tuženikom, dok nije istakao postojanje novih činjenica i pravnog stanja, tuženik je ocijenio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe. Razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost navedenog stajališta tuženika.
Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da pravo na žalbu ima gospodarski subjekt koji realno u slučaju uspjeha žalbe može doći u poziciju za dobivanje ugovora predmetne javne nabave. U konkretnom slučaju ovaj uvjet nije ispunjen.
Naime, kao što je naprijed navedeno, u prethodnom žalbenom postupku tuženik je utvrdio nedostatke ponude tužitelja, a ove nedostatke naknadno je, tijekom žalbenog postupka zakonitim ocijenio i ovaj Sud presudom poslovni broj: Us II-24/2026 od 27. veljače 2026. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 10. studenog 2025.
Neovisno o tome što u vrijeme ponovnog pregleda i ocjene ponuda koju je naručitelj proveo nakon rješenja tuženika od 10. studenog 2025. ovo rješenje nije bilo pravomoćno, naručitelj se bio dužan pridržavati pravnih shvaćanja i primjedbi koje je tuženik naveo u tom rješenju sukladno odredbi članka 425. stavka 6. Zakona o javnoj nabavi.
Tužitelj se također neosnovano poziva na povredu odredbe članka 293. Zakona o javnoj nabavi. Naime, tužitelj se na povredu ove odredbe u provedenom postupku javne nabave poziva tek u tužbi, a ove razloge nije iznosio tijekom žalbenog postupka pred tuženikom. Stoga je tuženik u pravu kada ističe da ovi razlozi predstavljaju nedopuštenu novotu, što prema ustaljenoj praksi ovog Suda u postupcima javne nabave nije moguće s uspjehom isticati.
Kako je naprijed navedeno, u prethodnom žalbenom postupku utvrđeno je da tužitelj nije ispunio kriterij tehničke i stručne sposobnosti iz točke 5.4.1.4. DON-a pa razlozi na kojima tužitelj temelji tužbu u ovom upravnom sporu nisu niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Pri tome tuženik pravilno ukazuje na Uredbu EU 2022/1031 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. lipnja 2022. o pristupu gospodarskih subjekata, robe i usluga iz trećih zemalja tržištu javne nabave Unije i tržištu koncesija Unije i o postupcima kojima se podupiru pregovori o pristupu gospodarskih subjekata, robe i usluga iz Unije tržištu javne nabave trećih zemalja i tržištu koncesija trećih zemalja, kao i praksu Suda EU s kojom je usklađena i praksa ovog Suda, a prema kojoj se gospodarski subjekti trećih zemalja koje s Europskom unijom nisu sklopile međudržavni sporazum ne mogu s uspjehom pozivati na nacionalne propise kojima se prenose odredbe mjerodavnog prava Europske unije u postupcima javne nabave u nacionalne propise.
Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, tuženik je osporenim rješenjem pravilno odbacio žalbu tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa za podnošenje žalbe. Pri tome je tuženik osporenim rješenjem dao jasne i ozbiljne razloge u svezi sa takvim zaključkom, što tužitelj u ovom sporu nije doveo u sumnju.
Kraj takvog stanja stvari nije bilo osnove da se ocjenjuju ostali žalbeni navodi kojima je tužitelj osporavao pravilnost ponude odabranog ponuditelja.
Iz istog razloga, odnosno iz razloga što niti u slučaju da su osnovani prigovori vezano za ponudu odabranog ponuditelja tužitelj ne bi mogao doći u poziciju za sklapanje konkretnog ugovora o javnoj nabavi, ovaj Sud nije razmatrao ostale tužbene navode.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-69/2026 od 7. svibnja 2026.
Činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom prethodne žalbe - Potvrđeno presudom VUS-a -Konačno odbijanje - Nedopušteni navodi - beneficium novorum - Čl. 401. ZJN 2016
Kako se tužitelj u žalbenom postupku ograničio na činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom ispitivanja u prethodnom žalbenom postupku pred tuženikom, dok nije istakao postojanje novih činjenica i pravnog stanja, tuženik je ocijenio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe. Razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost navedenog stajališta tuženika.
Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da pravo na žalbu ima gospodarski subjekt koji realno u slučaju uspjeha žalbe može doći u poziciju za dobivanje ugovora predmetne javne nabave. U konkretnom slučaju ovaj uvjet nije ispunjen.
Naime, kao što je naprijed navedeno, u prethodnom žalbenom postupku tuženik je utvrdio nedostatke ponude tužitelja, a ove nedostatke naknadno je, tijekom žalbenog postupka zakonitim ocijenio i ovaj Sud presudom poslovni broj: Us II-24/2026 od 27. veljače 2026. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 10. studenog 2025.
Neovisno o tome što u vrijeme ponovnog pregleda i ocjene ponuda koju je naručitelj proveo nakon rješenja tuženika od 10. studenog 2025. ovo rješenje nije bilo pravomoćno, naručitelj se bio dužan pridržavati pravnih shvaćanja i primjedbi koje je tuženik naveo u tom rješenju sukladno odredbi članka 425. stavka 6. Zakona o javnoj nabavi.
Tužitelj se također neosnovano poziva na povredu odredbe članka 293. Zakona o javnoj nabavi. Naime, tužitelj se na povredu ove odredbe u provedenom postupku javne nabave poziva tek u tužbi, a ove razloge nije iznosio tijekom žalbenog postupka pred tuženikom. Stoga je tuženik u pravu kada ističe da ovi razlozi predstavljaju nedopuštenu novotu, što prema ustaljenoj praksi ovog Suda u postupcima javne nabave nije moguće s uspjehom isticati.
Kako je naprijed navedeno, u prethodnom žalbenom postupku utvrđeno je da tužitelj nije ispunio kriterij tehničke i stručne sposobnosti iz točke 5.4.1.4. DON-a pa razlozi na kojima tužitelj temelji tužbu u ovom upravnom sporu nisu niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Pri tome tuženik pravilno ukazuje na Uredbu EU 2022/1031 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. lipnja 2022. o pristupu gospodarskih subjekata, robe i usluga iz trećih zemalja tržištu javne nabave Unije i tržištu koncesija Unije i o postupcima kojima se podupiru pregovori o pristupu gospodarskih subjekata, robe i usluga iz Unije tržištu javne nabave trećih zemalja i tržištu koncesija trećih zemalja, kao i praksu Suda EU s kojom je usklađena i praksa ovog Suda, a prema kojoj se gospodarski subjekti trećih zemalja koje s Europskom unijom nisu sklopile međudržavni sporazum ne mogu s uspjehom pozivati na nacionalne propise kojima se prenose odredbe mjerodavnog prava Europske unije u postupcima javne nabave u nacionalne propise.
Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, tuženik je osporenim rješenjem pravilno odbacio žalbu tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa za podnošenje žalbe. Pri tome je tuženik osporenim rješenjem dao jasne i ozbiljne razloge u svezi sa takvim zaključkom, što tužitelj u ovom sporu nije doveo u sumnju.
Kraj takvog stanja stvari nije bilo osnove da se ocjenjuju ostali žalbeni navodi kojima je tužitelj osporavao pravilnost ponude odabranog ponuditelja.
Iz istog razloga, odnosno iz razloga što niti u slučaju da su osnovani prigovori vezano za ponudu odabranog ponuditelja tužitelj ne bi mogao doći u poziciju za sklapanje konkretnog ugovora o javnoj nabavi, ovaj Sud nije razmatrao ostale tužbene navode.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
