UsII-374/20 od 2. prosinca 2020.
KLASA: 20/583
UsII-374/20 od 2. prosinca 2020.
Bankarska garancija (preslika) – Upotpunjavanje – Članak 293., 290. ZJN 2016
Uvidom u zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda utvrđeno je da je naručitelj naveo da je u sklopu elektroničkog dijela ponude od tužitelja zaprimio presliku bankarske garancije broj: 4100962176 od 24. siječnja 2020., te presliku Dodatka 1. garanciji broj: 4100962176 od 1. travnja 2020. i da je u sklopu dijela ponude koji se dostavlja u izvorniku odvojeno od elektroničke ponude dostavljena, prije isteka roka za predaju ponude, zatvorena omotnica u kojoj se nalazio samo Dodatak 1. garanciji broj: 4100962176 od 1. travnja 2020. godine u izvorniku, bez osnovnog dokumenta bankarske garancije u izvorniku. Dalje se navodi da je tužitelju upućen poziv za pojašnjenjem ili upotpunjavanjem ponude kojim je pozvan dostaviti dokaz o predaji izvornika predmetne garancije u navedenom roku te je zaprimljeno pojašnjenje iz kojeg je razvidno da omaškom nije dostavljena cjelokupna dokumentacija u pogledu jamstva za ozbiljnost ponude već je dostavljena samo potvrda Privredne banke od 22. travnja 2020. kojom se potvrđuje da su garanciju i Dodatak 1. istoj potpisale ovlaštene osobe banke. Na kraju je navedeno da nije dostavio dokaz o predaji izvornika bankarske garancije broj: 4100962176 u roku za dostavu ponuda do 6. travnja 2020. do 10 sati te se ponuda tužitelja odbija kao nepravilna obzirom da ista nije dostavljena sukladno točkama 42.1. i 46. Don.
Ovako utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tužitelj svojim tužbenim navodima nije ničim doveo u sumnju već zapravo govori o tome da je preslika garancije jednako vrijedna kao i izvornik garancije odnosno da banka ne traži izvornik garancije prilikom traženja naplate. Međutim, u ovom se predmetu ne radi o tome da li je preslika garancije jednako vrijedna kao izvornik garancije nego se radi o postupanju sukladno dokumentaciji o nabavi, a kojom je propisano da se garancija za ozbiljnost ponude mora dostaviti u izvorniku, dakle, u posebnoj koverti u papirnatom obliku. Tužitelj tu radnju nije učinio i nije dostavio do roka za otvaranje ponuda izvornik bankarske garancije pa je stoga pravilno zaključio naručitelj, a i tuženik u žalbenom postupku, da tužiteljeva ponuda nije bila pravilna.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-374/20 od 2. prosinca 2020.
Bankarska garancija (preslika) – Upotpunjavanje – Članak 293., 290. ZJN 2016
Uvidom u zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda utvrđeno je da je naručitelj naveo da je u sklopu elektroničkog dijela ponude od tužitelja zaprimio presliku bankarske garancije broj: 4100962176 od 24. siječnja 2020., te presliku Dodatka 1. garanciji broj: 4100962176 od 1. travnja 2020. i da je u sklopu dijela ponude koji se dostavlja u izvorniku odvojeno od elektroničke ponude dostavljena, prije isteka roka za predaju ponude, zatvorena omotnica u kojoj se nalazio samo Dodatak 1. garanciji broj: 4100962176 od 1. travnja 2020. godine u izvorniku, bez osnovnog dokumenta bankarske garancije u izvorniku. Dalje se navodi da je tužitelju upućen poziv za pojašnjenjem ili upotpunjavanjem ponude kojim je pozvan dostaviti dokaz o predaji izvornika predmetne garancije u navedenom roku te je zaprimljeno pojašnjenje iz kojeg je razvidno da omaškom nije dostavljena cjelokupna dokumentacija u pogledu jamstva za ozbiljnost ponude već je dostavljena samo potvrda Privredne banke od 22. travnja 2020. kojom se potvrđuje da su garanciju i Dodatak 1. istoj potpisale ovlaštene osobe banke. Na kraju je navedeno da nije dostavio dokaz o predaji izvornika bankarske garancije broj: 4100962176 u roku za dostavu ponuda do 6. travnja 2020. do 10 sati te se ponuda tužitelja odbija kao nepravilna obzirom da ista nije dostavljena sukladno točkama 42.1. i 46. Don.
Ovako utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tužitelj svojim tužbenim navodima nije ničim doveo u sumnju već zapravo govori o tome da je preslika garancije jednako vrijedna kao i izvornik garancije odnosno da banka ne traži izvornik garancije prilikom traženja naplate. Međutim, u ovom se predmetu ne radi o tome da li je preslika garancije jednako vrijedna kao izvornik garancije nego se radi o postupanju sukladno dokumentaciji o nabavi, a kojom je propisano da se garancija za ozbiljnost ponude mora dostaviti u izvorniku, dakle, u posebnoj koverti u papirnatom obliku. Tužitelj tu radnju nije učinio i nije dostavio do roka za otvaranje ponuda izvornik bankarske garancije pa je stoga pravilno zaključio naručitelj, a i tuženik u žalbenom postupku, da tužiteljeva ponuda nije bila pravilna.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
