UsII-169/23 od 30. studenog 2023.
KLASA: 23/351
UsII-169/23 od 30. studenog 2023.
Ponovljeni pregled i ocjena ponuda- Činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom prethodne žalbe- Postupanje po pravnom shvaćanju i primjedbama DKOM-a- Članak 404. i 425. ZJN 2016
UsII-169/23 od 30. studenog 2023.
Ponovljeni pregled i ocjena ponuda- Činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom prethodne žalbe- Postupanje po pravnom shvaćanju i primjedbama DKOM-a- Članak 404. i 425. ZJN 2016
Uvidom u prethodno rješenje tuženika od 2. svibnja 2023. proizlazi da se tuženik u obrazloženju navedenog rješenja nije očitovao o relevantnom prigovoru tužitelja da regulator ponuđen od odabranog ponuditelja nema ugrađen DON-i propisan uvjet: ugrađen vizualni indikator rada SAV uređaja, niti je o tom prigovoru odlučio. O navedenom relevantnom prigovoru za razrješenje ove upravne stvari nije odlučio niti ovdje osporenim rješenjem od 18. kolovoza 2023. godine, na što tužitelj osnovano upire.
Tuženik se u ovom osporenom rješenju od 7. kolovoza 2023. godine poziva na odredbu članka 404. stavak 3. Zakona o javnoj nabavi/2016, uz obrazloženje da nije ovlašten kontrolirati činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom prethodne žalbe u istom postupku nabave, jer je žalba tužitelja i citirani prigovor bio predmetom prethodne žalbe u istom postupku nabave.
Točno je da je u prethodnoj žalbi tužitelj isticao isti žalbeni prigovor, međutim tuženik niti prethodnim rješenjem, a tako niti ovim osporenim o istom prigovoru nije odlučio. Sud je izvršio uvid u ranije doneseno rješenje tuženika povodom žalbe tužitelja (rješenje od 2. svibnja 2023. godine) te je utvrdio da je prethodna žalba tužitelja uvažena samo iz jednog razloga (nedostavljanje od strane odabranog ponuditelja propisanog certifikata), ali ne i iz ovog žalbenog prigovora na kojem tužitelj ustraje i koji je ostao neriješen koji je, međutim odlučujući za donošenje zakonite odluke u konkretnom slučaju. Stoga se ne može prihvatiti obrazloženje tuženika kad se poziva na citiranu odredbu članka 404. stavka 3. Zakona, jer za to nema uporišta u dokumentaciji spisa predmeta.
Odlučujući o tužbi tužitelja Sud je imao na umu i odredbu članka 6. Europske konvencije za ljudska prava i temeljne slobode, čiji je potpisnik i Republika Hrvatska, prema kojoj, između ostalog, svatko mora imati pravo pristupa sudu, koji mora nepristrano i u razumnom roku ispitati njegov slučaj.
Stoga prema mišljenju ovog Suda obzirom na okolnosti konkretnog slučaja tužitelj ima pravni interes u ovom ponovnom postupku ustrajati na donošenju odluke o navedenom relevantnom prigovoru o kojem nije odlučeno u dva provedena upravna postupka. Stoga, nije prihvatljivo pozivanje tuženika na odredbu članka 404. stavak 3. ZJN-i. Tužitelj ima legitimno pravo u ovom ponovnom postupku i sporu isticati isti prigovor kao i ustrajati na donošenju odluke o navedenom prigovoru.
Tuženik se u ovom osporenom rješenju od 7. kolovoza 2023. godine poziva na odredbu članka 404. stavak 3. Zakona o javnoj nabavi/2016, uz obrazloženje da nije ovlašten kontrolirati činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom prethodne žalbe u istom postupku nabave, jer je žalba tužitelja i citirani prigovor bio predmetom prethodne žalbe u istom postupku nabave.
Točno je da je u prethodnoj žalbi tužitelj isticao isti žalbeni prigovor, međutim tuženik niti prethodnim rješenjem, a tako niti ovim osporenim o istom prigovoru nije odlučio. Sud je izvršio uvid u ranije doneseno rješenje tuženika povodom žalbe tužitelja (rješenje od 2. svibnja 2023. godine) te je utvrdio da je prethodna žalba tužitelja uvažena samo iz jednog razloga (nedostavljanje od strane odabranog ponuditelja propisanog certifikata), ali ne i iz ovog žalbenog prigovora na kojem tužitelj ustraje i koji je ostao neriješen koji je, međutim odlučujući za donošenje zakonite odluke u konkretnom slučaju. Stoga se ne može prihvatiti obrazloženje tuženika kad se poziva na citiranu odredbu članka 404. stavka 3. Zakona, jer za to nema uporišta u dokumentaciji spisa predmeta.
Odlučujući o tužbi tužitelja Sud je imao na umu i odredbu članka 6. Europske konvencije za ljudska prava i temeljne slobode, čiji je potpisnik i Republika Hrvatska, prema kojoj, između ostalog, svatko mora imati pravo pristupa sudu, koji mora nepristrano i u razumnom roku ispitati njegov slučaj.
Stoga prema mišljenju ovog Suda obzirom na okolnosti konkretnog slučaja tužitelj ima pravni interes u ovom ponovnom postupku ustrajati na donošenju odluke o navedenom relevantnom prigovoru o kojem nije odlučeno u dva provedena upravna postupka. Stoga, nije prihvatljivo pozivanje tuženika na odredbu članka 404. stavak 3. ZJN-i. Tužitelj ima legitimno pravo u ovom ponovnom postupku i sporu isticati isti prigovor kao i ustrajati na donošenju odluke o navedenom prigovoru.
