UsII-379-21 od 28. siječnja 2022.
KLASA:21/951
UsII-379/21-7 od 28. siječnja 2022.
Tehnička i stručna sposobnost – Nadzorni inženjer za građevinske radove – Primjena članka 293. ZJN 2016
Tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je osnovano zaključio da tužitelj nije dokazao tehničku i stručnu sposobnost iz točke 4.2.2. DON-a, jer iz dostavljenih osobnih referenci predloženog stručnjaka mr.sc. Ivice Mintasa proizlazi da je imenovani na opisanim projektima imao poziciju nadzornog inženjera za geomehaničke radove, a ne za građevinske radove, kako je to traženo DON-om. Tuženik je dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio ocjenjujući da tužitelj ne udovoljava uvjetu sposobnosti iz točke 4.2.2. DON-a, a koje razloge u cijelosti prihvaća i Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava. Iz dostavljenih osobnih referenci proizlazi da predloženi stručnjak nije bio imenovan kao nadzorni inženjer za građevinske radove, već kao nadzorni inženjer za geomehaničke radove, zbog čega je naručitelj pravilno postupio kada je njegovu ponudu odbio. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari niti pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o gradnji i Pravilnika, a vezano na činjenicu da se geomehanički radovi smatraju građevinskim radovima, jer navedeno nije ni sporno. Naime, geomehanički radovi čine samo dio građevinskih radova, a što također ukazuje na činjenicu da predloženi stručnjak nije dokazao da je kao odgovorna osoba - glavni nadzorni inženjer/nadzorni inženjer za građevinske radove izvršio traženu uslugu. Pritom Sud nalazi potrebnim istaknuti da je tužitelj, citirajući zakonske odredbe, vezano za nadzornog inženjera, izostavio odredbu članka 57. Zakona o gradnji, koja se odnosi na glavnog nadzornog inženjera, a kojom je propisano da na građevinama na kojima se izvodi više vrsta radova ili radovi većeg opsega, stručni nadzor mora provoditi više nadzornih inženjera odgovarajuće struke, u kojem slučaju se mora odrediti glavni nadzorni inženjer, koji je odgovoran za cjelovitost i međusobnu usklađenost stručnog nadzora građenja i dužan je o tome sastaviti završno izvješće, s tim da glavni nadzorni inženjer može biti istodobno i nadzorni inženjer za određenu vrstu radova, a što sve dodatno ukazuje na neosnovanost tužbenih prigovora s tim u vezi.
Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor nepravilne primjene članka 293. stavka 1. ZJN-a, te s tim u vezi prihvaća razloge tuženika navedene u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu, a prema kojima naručitelj nije tražio pojašnjenje tužiteljeve ponude jer je imao saznanja o činjenicama koje se odnose na stručnu sposobnost predloženog stručnjaka temeljem (izrijekom navedenih) projekata izvršenja usluge stručnog nadzora u kojima je bio druga ugovorna strana, zbog čega traženje pojašnjenja ponude ne bi imalo utjecaja na drukčiju ocjenu ponude. Kako je, dakle, osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo valjano obrazložene razloge, sukladno članku 425. stavku 3. ZJN-a, a imajući u vidu da tužitelj i u tužbi ponavlja prigovore navedene u žalbi protiv odluke o odabiru, to ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo tim više što tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-379/21-7 od 28. siječnja 2022.
Tehnička i stručna sposobnost – Nadzorni inženjer za građevinske radove – Primjena članka 293. ZJN 2016
Tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je osnovano zaključio da tužitelj nije dokazao tehničku i stručnu sposobnost iz točke 4.2.2. DON-a, jer iz dostavljenih osobnih referenci predloženog stručnjaka mr.sc. Ivice Mintasa proizlazi da je imenovani na opisanim projektima imao poziciju nadzornog inženjera za geomehaničke radove, a ne za građevinske radove, kako je to traženo DON-om. Tuženik je dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio ocjenjujući da tužitelj ne udovoljava uvjetu sposobnosti iz točke 4.2.2. DON-a, a koje razloge u cijelosti prihvaća i Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava. Iz dostavljenih osobnih referenci proizlazi da predloženi stručnjak nije bio imenovan kao nadzorni inženjer za građevinske radove, već kao nadzorni inženjer za geomehaničke radove, zbog čega je naručitelj pravilno postupio kada je njegovu ponudu odbio. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari niti pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o gradnji i Pravilnika, a vezano na činjenicu da se geomehanički radovi smatraju građevinskim radovima, jer navedeno nije ni sporno. Naime, geomehanički radovi čine samo dio građevinskih radova, a što također ukazuje na činjenicu da predloženi stručnjak nije dokazao da je kao odgovorna osoba - glavni nadzorni inženjer/nadzorni inženjer za građevinske radove izvršio traženu uslugu. Pritom Sud nalazi potrebnim istaknuti da je tužitelj, citirajući zakonske odredbe, vezano za nadzornog inženjera, izostavio odredbu članka 57. Zakona o gradnji, koja se odnosi na glavnog nadzornog inženjera, a kojom je propisano da na građevinama na kojima se izvodi više vrsta radova ili radovi većeg opsega, stručni nadzor mora provoditi više nadzornih inženjera odgovarajuće struke, u kojem slučaju se mora odrediti glavni nadzorni inženjer, koji je odgovoran za cjelovitost i međusobnu usklađenost stručnog nadzora građenja i dužan je o tome sastaviti završno izvješće, s tim da glavni nadzorni inženjer može biti istodobno i nadzorni inženjer za određenu vrstu radova, a što sve dodatno ukazuje na neosnovanost tužbenih prigovora s tim u vezi.
Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor nepravilne primjene članka 293. stavka 1. ZJN-a, te s tim u vezi prihvaća razloge tuženika navedene u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu, a prema kojima naručitelj nije tražio pojašnjenje tužiteljeve ponude jer je imao saznanja o činjenicama koje se odnose na stručnu sposobnost predloženog stručnjaka temeljem (izrijekom navedenih) projekata izvršenja usluge stručnog nadzora u kojima je bio druga ugovorna strana, zbog čega traženje pojašnjenja ponude ne bi imalo utjecaja na drukčiju ocjenu ponude. Kako je, dakle, osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo valjano obrazložene razloge, sukladno članku 425. stavku 3. ZJN-a, a imajući u vidu da tužitelj i u tužbi ponavlja prigovore navedene u žalbi protiv odluke o odabiru, to ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo tim više što tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
