UsII-204/25 od 27. studenog 2025.
KLASA: 25/186
UsII-204/2025 od 27. studenog 2025.
Osnovni i zamjenski brodovi - Neudovoljavanje brzini kojom bi se obavljao prijevoz na liniji - Dokazi u žalbenom postupku - Čl. 280.,290. ZJN 2016
Neosnovano tužitelj G & V Line Iadera d.o.o. ističe da naručitelj nije trebao uzeti u obzir podatke vezano za brod Paula, budući da je ovaj brod tužitelj nominirao kao dodatni brod, odnosno zamjenski brod zamjenskom brodu. Navedeno iz razloga što je u ovom postupku naručitelj mogao bodovati brzinu koju brodar može osigurati na liniji, odnosno brzinu kojom bi obavljao prijevoz na liniji neovisno kojim brodom odnosno brodovima se prijevoz obavlja, dakle bilo osnovnim ili zamjenskim, pri čemu je sam ponuditelj odredio brzinu broda. Tužitelj je kao brzinu kojom bi se obavljao prijevoz na liniji naveo 29,9 čv, a zamjenski brod Paula ne udovoljava nominiranoj brzini kako je sam tužitelj predvidio plovidbenim redom iz Obrasca 2 ponude, budući da ovaj brod prema podacima tužitelja ima brzinu od 25 čv. Obrazac 2 ponude sadrži napomenu prema kojoj se ispunjava za sve osnovne i zamjenske brodove planirane za održavanje linije. Naručitelj je u DON-u zahtijevao jedan osnovni brod i mogućnost postojanja zamjenskog broda, pri čemu naručitelj nije ograničio postojanje samo jednog zamjenskog broda, već je omogućio i ponude koje se odnose na više zamjenskih brodova. Kao što je naprijed navedeno tužitelj je u Obrascu 2 dao podatke o osnovnom, zamjenskom i brodu Paula, koji je naručitelj sukladno DON-u ocijenio kao zamjenski brod i utvrdio da isti ne udovoljava plovidbenom redu koji je predložio sam tužitelj zbog čega njegova ponuda nije sukladna dokumentaciji o nabavi.
Sud prihvaća stajalište tuženika prema kojem se tužitelj neosnovano poziva na odredbu članka 28. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine", broj: 19/22.). Prema odredbi stavka 4. ovog članka Zakona koja je u ovom sporu relevantna i na koju se tužitelj poziva, u slučaju više sile javni naručitelj, odnosno davatelj koncesije može odobriti operatoru s kojim ima sklopljen ugovor o javnoj usluzi privremeno obavljanje prijevoza na liniji s obvezom javne usluge drugim, a ne zamjenskim brodom, iste vrste prijevoza, manjeg ili većeg kapaciteta, koji je sposoban za plovidbu i udovoljava svim tehničkim i sigurnosnim zahtjevima određenim propisom iz članka 12. stavka 5. tog Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe, uključujući i zahtjeve vezane za posadu broda, za razdoblje dok traju takve okolnosti, ali ne duže od 90 dana, u protivnom se smatra da je operator izgubio sposobnost obavljanja javne usluge. Iz navedene zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi da se odnosi isključivo na slučajeve više sile i to u situacijama u kojima je već sklopljen ugovor o javnoj usluzi, a ne na postupak javne nabave i donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za obavljanje javne usluge.
Stoga Sud prihvaća stajalište tuženika koji se poziva na odredbu članka 280. stavka 4. i 295. Zakona o javnoj nabavi i potvrđuje ocjenu naručitelja prema kojoj brod Paula kojeg je tužitelj ponudio kao zamjenski brod ne udovoljava plovidbenom redu koji je predložio sam tužitelj, zbog čega njegova ponuda nije sukladna DON-u.
Tužitelj je tijekom žalbenog postupka isticao da brod odabranog ponuditelja Arta ne udovoljava statutarnim zahtjevima za smještaj putnika po pitanju broja sanitarnih čvorova, a vezano za ovaj žalbeni navod odabrani ponuditelj dostavio je odgovor Hrvatskog registra brodova (e-mail) u kojem je navedeno da brod Arta udovoljava statutarnim zahtjevima za smještaj putnika po pitanju broja sanitarnih čvorova. Kako je odabrani ponuditelj u svrhu ispunjenja uvjeta sposobnosti za plovidbu odnosno tehničko-stručnoj sposobnosti bio dužan dostaviti dokumentaciju kako je propisana točkom 4.2.b DON-a, što je i učinio te tijekom žalbenog postupka u svezi s prigovorom tužitelja dostavio dodatni dokaz nadležnog tijela vezano za ispunjavanje statutarnih zahtjeva broda Arta, to je i ovaj tužbeni navod Sud ocijenio neosnovanim.
Tužitelj Miatrade d.o.o. smatra da je naručitelj bio dužan od njega zahtijevati ispravak računske pogreške, odnosno ispravak iznosa cijene navedene u uvezu ponude i cijene navedene u ponudbenom listu. Međutim, kao što je naprijed navedeno DON-om je izričito bilo utvrđeno da će se vrednovanje ponuda sukladno tehničkim i ekonomsko-financijskim elementima, ukoliko je podneseno više ponuda za različito razdoblje obavljanja javne usluge, vrednovati za osnovno ponuđeno razdoblje (6 godina) kao jedino u cijelosti usporedivo razdoblje primjenjivo za sve ponude. S obzirom na ovakav DON naručitelj je ponude i vrednovao prema razdoblju od 6 godina, temeljem iznosa iskazanog za to razdoblje. Stoga je pogrešan zaključak ovog tužitelja prema kojem je njegovu ponudu trebalo promatrati za razdoblje od 10 godina i u tom smislu ne radi se o računskoj pogrešci, zbog koje bi ga naručitelj valjao pozvati na ispravak.
Također, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Miatrade d.o.o. ispunio troškovnik na način da je samostalno unosio iznose u polja koja program Excel automatski zbraja, čime je u njegovoj ponudi - troškovniku postojala pogreška, jer fiksni i ukupni rashodi nisu bili točno navedeni, zbog čega je naručitelj tužitelja pozvao na ispravak računske greške. Kako je prihvatom ispravka došlo do izmjene vrijednosti, pri čemu je izmijenjen izračun interne stope profitabilnosti za prvih šest godina, to tužitelj pogrešno smatra da je prilikom razmatranja njegove ponude trebalo primijeniti internu stopu rentabilnosti za razdoblje od deset godina. 31. Pri tome nije osnovan tužbeni razlog kojim tužitelj osporava rješenje tuženika i odluku o odabiru ističući da naručitelj nije bio ovlašten pozivati ga na ispravak podataka uslijed kojeg je došlo do promjene izračuna interne stope profitabilnosti za prvih šest godina. Naime, troškovnik koji je naručitelj u ovom postupku javne nabave koristio kod stavke I. Ukupni prihodi zbraja točke 1., 2. i 3. podtočka 1. prihod zbraja stavke a), b) i c), a pod točka 4. Fiksni troškovi zbraja a) do i) i tako dalje, dok kod stavke II. Ukupni rashodi svaka stavka računa kao zbroj stavki 4. fiksni troškovi, 5. varijabilni troškovi, 6. izvanredni rashodi i vrijednosna usklađenja i stavke 7. financijski rashodi (4+5+6+7) pri čemu su i troškovnik i obrazac 4 predefinirani na način da se sve stavke koje imaju "podstavke" automatski zbrajaju. Kako je sam troškovnik sačinjen na način da se podstavke zbrajaju to tužitelj neosnovano ističe da naručitelj nije propisao način izračuna fiksnih troškova zbrajanjem stavki od a) do i).
Tužitelj neosnovano prigovara da je naručitelj u provedenom postupku pogrešno izračunao internu stopu profitabilnosti odabranog ponuditelja. Navedeno iz razloga što odabrani ponuditelja nije vlasnik broda, već brod posjeduje na temelju ugovora o zakupu te je njegovo inicijalno ulaganje jednokratna naknada, koju je obvezan platiti vlasniku broda prije sklapanja ugovora o javnoj usluzi, a koja naknada predstavlja stvarno uloženi kapital i ulaganje koje je odabrani ponuditelj dužan plaćati vlasniku broda. Tuženik je prihvatio stajalište naručitelja prema kojem bi korištenje iznosa osigurane vrijednosti broda u zakupu odabranog ponuditelja priznavalo ulaganje koje nikad nisu izvršili i kao takvo dovelo do kršenja načela jednakosti.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-204/2025 od 27. studenog 2025.
Osnovni i zamjenski brodovi - Neudovoljavanje brzini kojom bi se obavljao prijevoz na liniji - Dokazi u žalbenom postupku - Čl. 280.,290. ZJN 2016
Neosnovano tužitelj G & V Line Iadera d.o.o. ističe da naručitelj nije trebao uzeti u obzir podatke vezano za brod Paula, budući da je ovaj brod tužitelj nominirao kao dodatni brod, odnosno zamjenski brod zamjenskom brodu. Navedeno iz razloga što je u ovom postupku naručitelj mogao bodovati brzinu koju brodar može osigurati na liniji, odnosno brzinu kojom bi obavljao prijevoz na liniji neovisno kojim brodom odnosno brodovima se prijevoz obavlja, dakle bilo osnovnim ili zamjenskim, pri čemu je sam ponuditelj odredio brzinu broda. Tužitelj je kao brzinu kojom bi se obavljao prijevoz na liniji naveo 29,9 čv, a zamjenski brod Paula ne udovoljava nominiranoj brzini kako je sam tužitelj predvidio plovidbenim redom iz Obrasca 2 ponude, budući da ovaj brod prema podacima tužitelja ima brzinu od 25 čv. Obrazac 2 ponude sadrži napomenu prema kojoj se ispunjava za sve osnovne i zamjenske brodove planirane za održavanje linije. Naručitelj je u DON-u zahtijevao jedan osnovni brod i mogućnost postojanja zamjenskog broda, pri čemu naručitelj nije ograničio postojanje samo jednog zamjenskog broda, već je omogućio i ponude koje se odnose na više zamjenskih brodova. Kao što je naprijed navedeno tužitelj je u Obrascu 2 dao podatke o osnovnom, zamjenskom i brodu Paula, koji je naručitelj sukladno DON-u ocijenio kao zamjenski brod i utvrdio da isti ne udovoljava plovidbenom redu koji je predložio sam tužitelj zbog čega njegova ponuda nije sukladna dokumentaciji o nabavi.
Sud prihvaća stajalište tuženika prema kojem se tužitelj neosnovano poziva na odredbu članka 28. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine", broj: 19/22.). Prema odredbi stavka 4. ovog članka Zakona koja je u ovom sporu relevantna i na koju se tužitelj poziva, u slučaju više sile javni naručitelj, odnosno davatelj koncesije može odobriti operatoru s kojim ima sklopljen ugovor o javnoj usluzi privremeno obavljanje prijevoza na liniji s obvezom javne usluge drugim, a ne zamjenskim brodom, iste vrste prijevoza, manjeg ili većeg kapaciteta, koji je sposoban za plovidbu i udovoljava svim tehničkim i sigurnosnim zahtjevima određenim propisom iz članka 12. stavka 5. tog Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe, uključujući i zahtjeve vezane za posadu broda, za razdoblje dok traju takve okolnosti, ali ne duže od 90 dana, u protivnom se smatra da je operator izgubio sposobnost obavljanja javne usluge. Iz navedene zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi da se odnosi isključivo na slučajeve više sile i to u situacijama u kojima je već sklopljen ugovor o javnoj usluzi, a ne na postupak javne nabave i donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za obavljanje javne usluge.
Stoga Sud prihvaća stajalište tuženika koji se poziva na odredbu članka 280. stavka 4. i 295. Zakona o javnoj nabavi i potvrđuje ocjenu naručitelja prema kojoj brod Paula kojeg je tužitelj ponudio kao zamjenski brod ne udovoljava plovidbenom redu koji je predložio sam tužitelj, zbog čega njegova ponuda nije sukladna DON-u.
Tužitelj je tijekom žalbenog postupka isticao da brod odabranog ponuditelja Arta ne udovoljava statutarnim zahtjevima za smještaj putnika po pitanju broja sanitarnih čvorova, a vezano za ovaj žalbeni navod odabrani ponuditelj dostavio je odgovor Hrvatskog registra brodova (e-mail) u kojem je navedeno da brod Arta udovoljava statutarnim zahtjevima za smještaj putnika po pitanju broja sanitarnih čvorova. Kako je odabrani ponuditelj u svrhu ispunjenja uvjeta sposobnosti za plovidbu odnosno tehničko-stručnoj sposobnosti bio dužan dostaviti dokumentaciju kako je propisana točkom 4.2.b DON-a, što je i učinio te tijekom žalbenog postupka u svezi s prigovorom tužitelja dostavio dodatni dokaz nadležnog tijela vezano za ispunjavanje statutarnih zahtjeva broda Arta, to je i ovaj tužbeni navod Sud ocijenio neosnovanim.
Tužitelj Miatrade d.o.o. smatra da je naručitelj bio dužan od njega zahtijevati ispravak računske pogreške, odnosno ispravak iznosa cijene navedene u uvezu ponude i cijene navedene u ponudbenom listu. Međutim, kao što je naprijed navedeno DON-om je izričito bilo utvrđeno da će se vrednovanje ponuda sukladno tehničkim i ekonomsko-financijskim elementima, ukoliko je podneseno više ponuda za različito razdoblje obavljanja javne usluge, vrednovati za osnovno ponuđeno razdoblje (6 godina) kao jedino u cijelosti usporedivo razdoblje primjenjivo za sve ponude. S obzirom na ovakav DON naručitelj je ponude i vrednovao prema razdoblju od 6 godina, temeljem iznosa iskazanog za to razdoblje. Stoga je pogrešan zaključak ovog tužitelja prema kojem je njegovu ponudu trebalo promatrati za razdoblje od 10 godina i u tom smislu ne radi se o računskoj pogrešci, zbog koje bi ga naručitelj valjao pozvati na ispravak.
Također, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Miatrade d.o.o. ispunio troškovnik na način da je samostalno unosio iznose u polja koja program Excel automatski zbraja, čime je u njegovoj ponudi - troškovniku postojala pogreška, jer fiksni i ukupni rashodi nisu bili točno navedeni, zbog čega je naručitelj tužitelja pozvao na ispravak računske greške. Kako je prihvatom ispravka došlo do izmjene vrijednosti, pri čemu je izmijenjen izračun interne stope profitabilnosti za prvih šest godina, to tužitelj pogrešno smatra da je prilikom razmatranja njegove ponude trebalo primijeniti internu stopu rentabilnosti za razdoblje od deset godina. 31. Pri tome nije osnovan tužbeni razlog kojim tužitelj osporava rješenje tuženika i odluku o odabiru ističući da naručitelj nije bio ovlašten pozivati ga na ispravak podataka uslijed kojeg je došlo do promjene izračuna interne stope profitabilnosti za prvih šest godina. Naime, troškovnik koji je naručitelj u ovom postupku javne nabave koristio kod stavke I. Ukupni prihodi zbraja točke 1., 2. i 3. podtočka 1. prihod zbraja stavke a), b) i c), a pod točka 4. Fiksni troškovi zbraja a) do i) i tako dalje, dok kod stavke II. Ukupni rashodi svaka stavka računa kao zbroj stavki 4. fiksni troškovi, 5. varijabilni troškovi, 6. izvanredni rashodi i vrijednosna usklađenja i stavke 7. financijski rashodi (4+5+6+7) pri čemu su i troškovnik i obrazac 4 predefinirani na način da se sve stavke koje imaju "podstavke" automatski zbrajaju. Kako je sam troškovnik sačinjen na način da se podstavke zbrajaju to tužitelj neosnovano ističe da naručitelj nije propisao način izračuna fiksnih troškova zbrajanjem stavki od a) do i).
Tužitelj neosnovano prigovara da je naručitelj u provedenom postupku pogrešno izračunao internu stopu profitabilnosti odabranog ponuditelja. Navedeno iz razloga što odabrani ponuditelja nije vlasnik broda, već brod posjeduje na temelju ugovora o zakupu te je njegovo inicijalno ulaganje jednokratna naknada, koju je obvezan platiti vlasniku broda prije sklapanja ugovora o javnoj usluzi, a koja naknada predstavlja stvarno uloženi kapital i ulaganje koje je odabrani ponuditelj dužan plaćati vlasniku broda. Tuženik je prihvatio stajalište naručitelja prema kojem bi korištenje iznosa osigurane vrijednosti broda u zakupu odabranog ponuditelja priznavalo ulaganje koje nikad nisu izvršili i kao takvo dovelo do kršenja načela jednakosti.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
